Finalno odbrojavanje
Euforija i frka oko Nove godine su mi ok. I sam svojevoljno pristajem na praznično raspoloženje. Uz sve dileme u vezi sa “najluđom noći”, dugo vremena sam bio pošteđen pitanja: “Kuda za doček?”. Godinama sam radio kao DJ i jedinu nepoznanicu koju sam imao u vezi sa dočekom bila je iznos honorara, mada sam i to rešavao vrlo brzo i jednostavno. Uvek sam se ozbiljno spremao za posao i sa kolegom dogovarao tajming nastupanja, prvu pesmu posle ponoći…
Ovo je treća Nova godina koju čekam kao roditelj, prva kao tata dva dečaka. Ne mogu ni da kažem da li mi nedostaju dileme i osećaj koji sam naveo u prethodnim redovima. Sada mi sve to deluje beskonačno daleko. Uhvatio sam sebe kako tridesetprvog decembra gledam kakav je televizijski program i da razmišljam hoću li uspeti dočekati ponoć. Ovo što pišem nije kukanje ili nostalgija za nekim prošlim vremenima ili bilo šta slično, samo „glasno razmišljanje“.
O autoru
Dejan Pataki je tridesetosmogodišnji tata, koji se posle ludog života u svetu di-džejinga i rock n roll-a skrasio i osnovao porodicu. Njegov sin Luka napunio je dve godine 8. novembra, a Viktor se rodio pet dana pre Lukinog drugog rođendana.
Unesite termin porođaja ili datum
rođenja vašeg bebca i pratite njegov
razvoj iz nedelje u nedelju.
Patronažna sestra koju smo angažovali oko masaže i izmlazanja je optimistična:„Začas ćemo mi to, ne brinite se, uskoro Vaša beba dobija mleko made in...»